Korrondorr - povijest jedne zemlje

Kao i svaka druga rasa, tako i Orkovi imaju svoj povijesni teret. Povijest orkova u Korrondorru se može podijeliti u tri glavna dijela: do Propasti zapada, od uspona Tamnog gospodara do njegovog pada i od dolaska Zmajskih gospodara do danas.

Pojava orkova i Propast zapada

Rasa orkova se pojavila na najsjevernijem dijelu Worldwall planina, največeg planinskog lanca na kontinentu, koji odvaja Daleki zapad od ostatka. Nije poznato kako su nastali i postoji malo izvora koji govore kakav im je bio život na dalekom sjeveru prije nego što su došli u kontakt sa ljudskim kraljevinama. Postoje neki izvori među patuljcima, koji tvrde kako su njihovi sjeverni rođaci bili u kontaku s njima, i govore o plemenskim zajednicama duboko u planinama. 

Prvi kontakt sa nekom drugom rasom je gotovo sigurno bio sa patuljcima iz njihovih sjevernih gradova – država, s obzirom da su dvije rase dijelile isti životni prostor. Tek kasnije su ljudi i vilenjaci došli u kontakt, kad su se pojedina orkovska plemena počela spušati sa planina u potrazi za boljim životom. Tako su naselili cijeli sjeverni teritorij iznad granica ljudskih kraljevina zapada i dugo vremena služili kao štit od barbara sa sjevera.

No, orci su se množili više nego što ih je njihov novi teritorij mogao održati. To je dovelo do neizbježnih sukoba sa ljudima koji su trajali više od stoljeća. Na kraju, najistočniji dio orkskih plemena je prošao kroz velike šume na istoku i spustio se u zemlju koju danas znamo kao Korrondorr. Ondje su osnovali sedam zajednica za sedam plemena, koje su s vremenom, što tintom što krvlju, postale kraljevstvo Korrondorr. Kraljevstvo je opstalo, više – manje mirno, kroz stoljeća sve do Propasti zapada. Orci su izgradili nekoliko velikih gradova, pokrenuli vlastitu umjetnost i industriju te izgradili zapaženu civilizaciju. Vilenjački zapisi govore o velikoj trgovini između njih, ljudi i orkova, te opisuju velike orkske karavane koje su putovale sve do patuljačkih gradova u južnim Worldwall planinama.  No sve se to promijenilo dolakom Propasti.

Nije poznato što je bila Propast zapada, no ono što se zna jest da je ostavila civilizaciju na kontinentu na samrti. U jednom danu su nestala ljudska kraljevstva na velikom prostoru između Worldwall planina i Korrondorra, vilenjački gradovi u šumama Silesije su uništeni i prestao je svaki kontakt sa patuljcima na sjeveru Worldwall planina. Ljudske izbjeglice su kasnije počeli dolaziti u istočne zemlje gdje su osnovali nove i pokorili postojeće kraljevine, neke od kojih postoje i danas. Jedan dio njih je otišao u Korrondorr, u regiju oko Mora Nurnena, gdje njihovi potomci žive i danas. Vilenjaci su otišli još dalje na istok, u Viseće otoke, gdje žive i danas. Orci koji su ostali živjeti na pogođenom području su u potpunosti odbacili svoj dotadašnji način života, te su postali krvožedna čudovišta koja su i danas.

Orci u Korrondorru također nisu bili pošteđeni Propasti. Mada nisu bili direktno izloženi, ipak su osjetili dovoljno da se i njihovo kraljevstvo raspadne. Vratili su se svojim starim plemenima i dugo vremena ratovali između sebe. Njihovi gradovi su postali ruševine, kultura je postala stvar prošlosti a civilizacija se svela na borbu i preživljavanje. Tek su dolaskom Tamnog gospodara, kad su već bili na rubu propasti, a koji je u njima vidio savršeno oružje za svoj rat, ponovno dobili razlog za ujedinjenje i svrhu.

Tamni gospodar i ratovi sa Jugom

Tamni gospodar je povijesna figura o kojoj je već puno knjiga napisano, pa je dovoljno reći samo da je on odgovoran za jedno od najkrvavijih razdoblja na kontinentu.  Njegova neutaživa mržnja prema ljudima nikako nije mogla biti ugašena, pa je vidio orkove u Korrondorru kao savršeno oružje. Njegova korupcija ove miroljubive rase, koja je bila na putu stvaranja uistinu velike civilizacije, koja je mogla parirati ostalim rasama na kontinentu, mogla bi se opisati kao najveći zločin ovog razdoblja.

Tijekom njegove vladavine orci su se opet ujedinili u jedan narod, ali ne kao prije s ciljem stvaranja nacije, već da unište ljudske kraljevine na kontinentu. Pisana riječ je postala alat za ratovanje, obnovljeni su neki gradovi, ali samo kao velike tvornice i utvrde. U ovom razdoblju su se pojavile i nove rase, rezultati magičnih eksperimenata Tamnog gospodara na orkovima i ljudima i Nurna koje je porobio. Najznačanija su svakako trolovi, manjeg stasa ali daleko pametniji od svojih divljih rođaka, rasa koja i danas izaziva strahopoštovanje i među samim orcima.

Doduše, mnoge rasprave su vođene na temu potencijalnog sukoba Tamnog gospodara i tada već stasalog Kor'Vatskog Zmajskog carstva na zapadu Worldwall planina. Ta najveća poznata ljudska civilizacija u povijesti bi sigurno bila velik, ako ne i nemoguć zalogaj za Tamnog gospodara i njegove orkove. Uistinu, sudbina je htjela da baš ljudi iz tog carstva budu razlog njegovog pada.

Mnoge kampanje u tom vremenu su orci vodili protiv ljudi i vilenjaka. Tri rata za Gul – Ithil, veliki grad na jugu Korrondorra, smješten na jednom od najvećih prolaza kroz planine i koji služi kao vrata Korrondorra. Proboj kroz Carach Angren na istoku i zauzimanje tvrđave Durthang jedna je od najvećih ljudskih pobjeda. Odavde su ljudski kraljevi dugo vremena vodili borbu, i to s dosta uspjeha. Tek kad je urbannski kralj Samadar odlućio krenuti u osvajanje tvrđave Maximus, su orci uspjeli povratiti Durthang. Pitanje za učenjake je, što bi bilo da je Samadar uistinu uspio osvojiti Maximus i zarobiti ili ubiti Tamnog gospodara.

Unatoč mnogim pokušajima Tamni gospodar nikad nije uspješno došao do Lebdeće kraljevine, mada je dugo vremena cijelo jedno orksko pleme živjelo na dohvat otoka.

Orci su također uspješno ratovali i izvan Korrondorra, pretvorivši cijeli sjever ljudskih kraljevina u veliko bojište. U jednom trenutku su i opjedali Aren, glavni grad kraljevine Jhag'Odhan. Opsada je razbijena dolaskom vilenjaka i njihove flote zračnih brodova. 

Nakon nekoliko stoljeća u kojem nijedna strana nije uspjela ostvariti značajniju prednost, dogodila se tragedija. Ljudske kraljevine je poharala Crvena kuga, bolest koja je do Propasti bila iskorijenjena. Ostavši bez populacije koja bi mogla braniti granice, put za Tamnog gospodara je ostao otvoren. Da li je odgovoran za povratak ove bolesti ili ne, ostat će misterija za povijest. Ali je sigurno da je bio spreman iskoristiti situaciju.

Na zapadu Korrondorra, njegovi orci su godinama radili na otvaranju prolaza kroz planine, s obzirom da su i Gul – Ithil i Carach Angren bili dobro poznati. To im je uspjelo malo prije pojave Kuge. Tamni gospodar je tu nagomilao najveću vojsku u povijesti Korrondorra. 100000 orkova, potpomognuti Olozima i goliathskim plačenicima sa sjevera, kao i brojnim čudovištima koje je uzgojio za ovu kampanju, bilo je spremno Tamnom gospodaru napokon donijeti pobjedu. Ali Jug nikad nije saznao koliko su bili blizu uništenja, jer je to točka gdje su Zmajski gospodari prvi put dotakli Korrondorr.

Njihovi zmajevi, kao i oni sami, su pretvorili Cirith Ungol u spaljenu pustopoljinu, prekrivenu ostacima orkova i njihovih saveznika. Goliathi su se povukili natrag na sjever, a zvijeri razbježale ko cijelom Korrondorru. Tamni gospodar se zatvorio u Maximus, pokušavajući dobiti na vremenu. Za to vrijeme su Zmajski gospodari slomili sav otpor u Korrondorru. Kad je došlo vrijeme za finalni sukob, Sjenoviti zmaj je osobno sletio na tvrđavu Maximus, i izazvao Tamnog gospodara na dvoboj. Borba koja je uslijedila ostala je u pamčenju orkova kao događaj koji im je preokrenuo sudbinu. Tijelo Tamnog gospodara koje je Sjenoviti zmaj bacio sa vrha tvrđave je Crni zmaj odnio i sahranio negdje duboko u Thunderstruck planinama. Orci svuda po Korrondorru su klekli pred novim gospodarima.

Zmajski gospodari i obnavljanje Korrondorra

Korrondorr - povijest jedne zemlje

We are ORCS! FikiZD